Zakoni o medijima

Bosna i Hercegovina ima stroge zakone i propise napravljene da jamče slobodu izražavanja i pristup informacijama, uz čvrste regulatorne i samoregulatorne okvire. Međutim, izostaje učinkovito provođenje tih zakonodavnih, regulatornih i samoregulatornih mjera. Posljednjih godina usvajane su sve nazadnije zakonske mjere koje zadiru u medijske slobode u zemlji, a u skoroj budućnosti planira se usvajanje još njih.

Početkom 2000-ih, BiH je uvela progresivne medijske zakone uz pomoć međunarodne zajednice, čak postajući prva zemlja regiona koja je dekriminalizirala klevetu. Zakoni kao što su Zakon o zaštiti od klevete, koji je Narodna skupština Republike Srpske usvojila 2001., a Parlament Federacije 2002. godine, imao je za cilj regulirati građansku odgovornost za širenje lažnih informacija koje nanose štetu pojedincima ili subjektima. Međutim, tužbe za klevetu zloupotrebljavaju se za vršenje pritiska i zastrašivanje novinara. Ti sudski postupci su često dugotrajni i praćeni značajnim novčanim kaznama, što predstavlja dodatan teret za novinare. Javni zvaničnici i političari pokrenuli su mnogo takvih tužbi protiv novinara.

Tokom 2023., Vlada Republike Srpske usvojila je izmjene i dopune Krivičnog zakona kojima se zabranjuje kleveta, uprkos upozorenjima međunarodnih organizacija, grupa civilnog društva i medija da bi takve izmjene narušile slobodu izražavanja – ne samo u Republici Srpskoj nego i širom zemlje. Pored toga, vlasti Republike Srpske izradile su Nacrt zakona o posebnom registru i javnosti rada neprofitnih organizacija. Taj nacrt zakona nalaže posebno označavanje organizacija koje se finansiraju stranim sredstvima, uključujući i neprofitne medije, što bi moglo rezultirati zabranom djelovanja organizacija označenih kao “agenti stranog uticaja“. Te zakonske mjere predstavljaju značajnu prijetnju civilnom društvu i nezavisnim medijima.

Štaviše, zakoni o slobodi pristupa informacijama na državnom nivou i u entitetima (Federaciji BiH i Republici Srpskoj) potvrđuju pravo svakog građanina i pravnog subjekta na pristup informacijama u posjedu javnih vlasti. Međutim, istraživanje koje na godišnjem nivou vrši Transparency International pokazuje da javne institucije i preduzeća uobičajeno ne reagiraju na odgovarajaući način na zahtjeve prema Zakonu o slobodi informiranja. Pored toga, nedavni izvještaj UN-a naglasio je izazove s kojima se suočavaju novinari prilikom prikupljanja informacija.

Osiguravanje slobode izražavanja, medijske slobode i zaštita novinara nalaze se među 14 prioriteta koje je Evropska komisija postavila pred ovu zemlju 2019. Nažalost, posljednjih je godina urađeno malo na osiguranju odgovarajućeg daljnjeg sudskog praćenja prijetnji i nasilja nad novinarima, kao i na osiguranju finansijske održivosti sistema javnog emitiranja.

Značajan korak naprijed desio se 2022. imenovanjem kontakt-osobe za novinare u Tužilaštvu Kantona Sarajevo, što je predstavljalo prvi opipljivi napor ka jačanju zaštite i odgovoru na napade i prijetnje novinarima. Osim toga, sredinom 2022. Parlamentarna skupština BiH je izglasala da se napadi na novinare klasificiraju kao posebno krivično djelo. Međutim, vlada tek treba pretočiti tu mjeru u zakon.

Imenovanje kontakt-osobe za novinare u Tužilaštvu Kantona Sarajevo 2022. predstavljalo je prvi konkretan korak ka učinkovitijoj zaštiti i odgovoru na napade i prijetnje novinarima. Sredinom 2022. Parlamentarna skupština BiH je također izglasala da se napadi na novinare klasificiraju kao posebno krivično djelo, ali vlada tek treba pretočiti tu mjeru u zakon.

Vlada BiH nije usvojila Zakon o elektronskim komunikacijama i elektronskim medijima, uprkos tome što je to bila obavezna uraditi do 2016., u skladu sa Sporazumom o stabilizaciji i pridruživanju. I dalje nema zakonodavstva o transparentnosti medijskog vlasništva, što omogućava prozvoljnu i netransparentnu dodjelu javnih sredstava.

Tokom 2023. Parlamentarna skupština BiH usvojila je novi Zakon o slobodi pristupa informacijama. Međutim, taj zakon se suočio s kritikama civilnog društva zbog opširne liste izuzetaka od obaveze javnih institucija da pruže informacije. Nadalje, Zakon određuje Apelaciono vijeće pri Vijeću ministara kao apelaciono tijelo za zahtjeve za pristup informacijama, potencijalno dovodeći u pitanje nezavisnost odlučivanja.

Transparentnost medijskog vlasništva i koncentracije ne podliježu propisima. Iako se informacije o vlasništvu mogu dobiti kroz registar poslovnih subjekata i udruženja na zahtjev i besplatno,  takve se informacije ne objavljuju proaktivno. Posebno ostaju nedostupni detalji o online medijskim kućama koje nisu registrirane kao poslovni subjekti.

  • Project by
    BIRN LOGO
  •  
    Global Media Registry
  •  
    Funded by European Union